Priča o vinu

Ljubitelji i vrhunski znalci vina

Vino je široka i opsežna tema. Već tisućljećima se o njemu govori, analizira ga se, a biva i predmetom mnogih stručnih predavanja i studija. Spominju ga i sveti pisci na mnogim stranicama Biblije. Načelno govoreći, radi se o piću nastalom alkoholnim vrenjem mošta ili masulja svježeg grožđa plemenite vinove loze. Njime se daruje ili časti gosta, krijepi umorne, budi pospane, hrabri i potiče potištene. U svemu tome ipak valja biti umjeren budući da vino i opija, a pijanstvo je ono što ne koristi ni umornima, ni tužnima, ni onima koji se vesele.
Kult vina star je koliko i čovjek: ono ga prati u svim životnim prilikama i prigodama, od rođenja do smrti isprepliće njegove putove i staze, u svom kristalnom zrcalu odražava njegovu sudbinu. Vrhunac te veze i toga suživota možda je najbolje i najljepše izrečen u latinskoj sentenci: “In vino veritas!” (“U vinu je istina!”). Odista, čovjek nigdje i nikome ne bi rekao ono što progovori družeći se s vinom i vinom krijepeći dušu.

Ono je, izgleda, čovjekov najplemenitiji napitak. Valjda i zato što je u njemu skladno raspoređeno nekoliko elemenata koje je priroda za to piće odabrala i sačuvala. Taj raspored i te veze izučavaju i znaju stručnjaci (enolozi). A onima koji to nisu, dovoljno je kušati dobro napravljeno vino pa da zanosno kažu i zapišu kako su u njemu isprepliću srdačnost, mudrost, ljubav, poezija, sreća, patriotizam i zaborav. Da nema vina, kažu “puno bi pjesama bilo neispjevanih, djela nenapisanih, snova nedosanjanih, a i ljubavi bi puno otišlo u nepovrat”. A da bi se istinski uživalo u vinu, ili ga se odabralo i ponudilo nekome da u njemu uživa, treba dobro poznavati sve tajne ove ”plemenite kapljice”. Ne upoznamo li te sitne bisere pohranjene u svaku kap ovoga napitka, u nama i oko nas ostaje praznina.

Vivodina – vinorodni kraj

Prvi poznati izvor u kojem se spominje Vivodina potječe iz 14. stoljeća; Vivodina je bila slobodna općina – sučija, poznata još i kao “bratstvo plemenitih ljudi”. Vivodinski kraj od davnine je poznat po uzgoju vinove loze. Vinogradi su stradali 1889. godine, kada je filoksera uništila dvije trećine nasada. Već 1892. godine vrijedni Vivodinci otpočeli su sadnju novih vinograda na američkim sadnim podlogama. Vinogradari, vinari i voćari ozaljskoga kraja donijeli su 1995. godine odluku o osnivanju Udruge vinogradara, vinara i voćara Ozalj. Od 1996. Udruga svake godine u lipnju priređuje međunarodnu izložbu vina u Vivodini.

Stoljeća vrsnog vinogradarstva

Duga i bogata tradicija vivodinsko-vrhovačkoga kraja je uzgoj vinove loze i prerada grožđa. Vinogradarstvo je u Vivodini važna djelatnost i postaje sve važnije, usprkos sve manjem broju stanovnika. Iz poznatih izvora može se zaključiti da su se Vivodinci bavili vinogradarstvom već u srednjem vijeku. U Vivodini nije bilo domaćinstva koje nije imalo svoj vinograd. Gotovo polovica vivodinskih isprava iz razdoblja od 1550. do 1776. godine su kupoprodajni ugovori u kojima Vivodinci prodaju ili daruju jedan drugome vinograd. Da je kraj poznat po proizvodnji vrsnih vina od davnina, dokazuju i odličja koja su dobivali vinogradari na tadašnjim degustacijama.

Ozaljsko-vivodinska vinska cesta

Vinska cesta proteže se na 30 kilometara od Vivodine do Vrhovca. Na ozaljsko-vivodinskom području danas je vinogradima pokriveno oko 80 hektara, a na ponos vinara su sorte graševina, sauvignon, rajnski rizling, chardonnay, žuti muškat, sivi pinot, crni pinot, frankovka, zweigelt i kao mlado vino portugizac. Namjera je vinske ceste da gosti, uz vrhunsku ponudu domaćih jela, u 11 obiteljskih gospodarstava kušaju i kapljicu kvalitetnog vina te pritom uživaju u prekrasnom krajobrazu. Ljepotu vivodinskoga krajolika zapisao je prosvjetni radnik Davorin Trstenjak u knjizi “Putne uspomene”: “Tko nije od crkve Svetog Križa iznad Lovića gledao dolinu Kupe, nije vidio ljepote Hrvatske!”. I doista, s vrha Lovića Prekriškog pogled puca u nedogled po Lijepoj Našoj…