Graditelj karlovačke tvrđave
Martin Gambon bio je prvi i jedini stalni “Baumeister”, glavni inženjer graditelj Karlovca. Vodio je gradnju tvrđavskih bedema i bastiona po nacrtima talijanskih renesansnih graditelja, vojnih zgrada i mostova te predstraža Karlovca, poput Turnja na Korani. Na tim je poslovima radio od 1579. do 1589. godine, kada je dobio novi posao u rodnoj Italiji.
U službi Vatikana
Filozof, jezikoslovac i svećenik Juraj Križanić rođen je 1618. godine u Obrhu kod Ribnika (uz temeljne ostatke rodne kuće je info-ploča). U Zagrebu je završio gimnaziju, u Grazu studij filozofije, a u Vatikanu je doktorirao bogosloviju. Zagovarao je slavensko jedinstvo, pomirbu kršćanskih crkvi, socijalnu pravednost. Zbog djela “Politika ili razgovor…” iz Moskve je prognan u Sibir. Tu je napisao drugu hrvatsku gramatiku “Gramatično iskazanje…”. Poginuo je za turske opsade Beča 1683. godine.
Književnica, prevoditeljica i veleposlanica
Ana Katarina Zrinski vjerojatno je rođena u Bosiljevu. Udala se u 16. godini u Karlovcu, a boravila je u Ozlju. Pisala je pjesme, prevodila i bila predvodnica hrvatske književnosti 17. stoljeća. Sudjelovala je s mužem, banom Petrom Zrinskim, u pobuni protiv Habsburške Monarhije. Po slomu urote 1670. godine, u nemilosti vlasti, ubrzo umire u samostanu u Grazu.
“Navik on živi …”
Fran Krsto Frankopan, sin karlovačkoga generala Vuka i polubrat Ane Katarine, bio je istaknuti hrvatski pjesnik i prevoditelj. Po razotkrivanju pobune hrvatskog plemstva protiv austrijske politike u Hrvatskoj, pogubljen je kao njezin predvodnik s Petrom Zrinskim 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu (usprkos protivljenju pape i brojnih europskih vladara). Poznata je njegova uzrečica: “Navik on živi, ki zgine pošteno.”.
Biskup dobrotvor i vizionar
Zagrebački park Maksimir dobio je ime po rođenom Karlovčaninu, Maksimilijanu Vrhovcu, zagrebačkom biskupu, kulturnom djelatniku, dobrotvoru i preteči Ilirskog pokreta. Park je dao urediti kao prvu park-šumu u jugoistočnoj Europi, a otvoren je 1794. godine. Bio je i idejni začetnik gradnje ceste Lujzijane, koja je 1811. godine povezala Rijeku i Karlovac.
Slavni ep nastao je u Karlovcu
Hrvatski ban “pučanin”, reformator i pjesnik Ivan Mažuranić svoja ponajbolja djela napisao je u Karlovcu, gdje je 1840-ih bio odvjetnik i skrbnik sirotinje. Tu je napisao (s Josipom Užarevićem) prvi hrvatski rječnik od 40 tisuća riječi “Njemačko-ilirski slogar” i objavio epski spjev “Smrt Smail-age Čengića”, jedno od najvažnijih djela hrvatske književnosti.
Najznačajniji hrvatski slikar 19. stoljeća
Vjekoslav Karas bio je prvi školovani i najznačajniji slikar 19. stoljeća u Hrvatskoj. U Italiji je uz slikarstvo učio i pjevanje, glazbenu teoriju, flautu i gitaru. Po povratku u rodni Karlovac, skladao je i vodio muški oktet. Poznato je tek 30-ak Karasovih slika, jer mnoge nije potpisao. Neshvaćen i siromašan, utopio se 1858., sa 37. godina, u rijeci Korani u Karlovcu.
Žena ispred svojeg vremena
Književnica i učiteljica, Karlovčanka Dragojla Jarnević bila je najznačajnija žena Hrvatskog narodnog preporoda (Ilirskog pokreta). Bolovala je od disleksije, a vodila dnevnik četiri desetljeća (1833. – 1874.). “Dnevnik”, njezino najvrednije djelo, u cijelosti tiskan tek 2000. godine, otkriva je kao ženu ispred vremena. Izvela je prvi alpinistički uspon u Hrvatskoj, uz stijenu Okića 1843. godine (penjački smjer opremljen klinovima nosi njezino ime).
“Hrvatski slavuj”
Ogulinka Ema Pukšec (1834. – 1889.), poznatija kao Ilma de Murska, bila je jedna od najboljih opernih pjevačica 19. stoljeća. S glazbenim obrazovanjem započela je u rodnom Ogulinu. Pjevanje potom usavršava u Zagrebu, Grazu, Beču i Parizu. Počela je nastupati 1862. godine; publiku je plijenila koloraturnim sopranom i ljepotom te su je zvali hrvatskim slavujem. Pjevala je u prestižnim svjetskim opernim kućama. Njoj u čast u Ogulinu se od 2007. godine održava glazbena priredba “Dani Ilme de Murske”.
Otac karlovačke povijesti
Karlovčanin Radoslav Lopašić (1835. – 1893.) slovi kao otac karlovačke povijesti. Iako nije bio “profesionalni” povjesničar, dao je važan doprinos hrvatskoj povijesnoj znanosti kao temeljiti arhivar i pisac monografija, posebice o Karlovcu i okolici. Bio je potpredsjednik Matice hrvatske. Blizu “Zorin doma” postavljen mu je 1901. godine spomenik.
Osmislio Zelenu potkovu
Milan Lenuzzi rođen je u Karlovcu, gdje je pohađao osnovnu školu. Nakon gimnazijske mature u Zagrebu, studij tehnike završio je u Grazu. Na prijelazu između 19. i 20. stoljeća bio je najpoznatiji zagrebački urbanist. Projektirao je 1891. – 1912. godine Zelenu potkovu, niz od sedam povezanih trgova Donjega grada koji čine neprekinuti perivojni okvir središnje gradske jezgre. Zelena potkova i danas je jedinstvena urbanistička vrijednost Zagreba.
U Karlovcu “sazrio” za velikana
Izumitelj i znanstvenik Nikola Tesla maturirao je u karlovačkoj Realnoj gimnaziji 1873. godine. Profesor fizike Martin Sekulić uvelike je zaslužan što je Nikola odabrao studij elektrotehnike i posvetio se izumiteljskom radu. U Karlovcu se Tesla umalo dvaput utopio u Korani, prebolio malarijsku groznicu, pobijedio na šahovskom turniru, a bavio se i kuglanjem, igranjem biljara i planinarenjem.
Svjetski putnici i istraživači
Karlovčani braća Mirko i Stjepan Seljan bili su vodeći Hrvati istraživači nepoznatih krajeva. Od 1899. do 1913. godine, kada Mirko umire u Peruu u nerazjašnjenim okolnostima, vodili su znanstvene ekspedicije u Etiopiji (posebice područja Rudolfova i Stefanijina jezera) te Južnoj Americi (Brazil, Urugvaj, Peru…). Stjepan se potom skrasio u brazilskom gradiću Ouro Preto, gdje je umro 1936. godine. Seljani su izvršili brojna geomorfološka, geološka, minerološka, hidrološka, klimatološka, etnografska i druga znanstvena istraživanja.
Zavičaj spisateljice bajki
“Čudnovate zgode šegrta Hlapića” i “Priče iz davnine” Ivane Brlić-Mažuranić desetljećima osvajaju čitatelje u Hrvatskoj i svijetu. Unuka hrvatskog bana Ivana Mažuranića rođena je 1874. godine u Ogulinu, čija ju je okolica nadahnula za pisanje. Slavljena je kao “hrvatski Andersen” i “slavenski Tolkien”. Izabrana je 1937. godine za prvu ženu članicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (tada JAZU).
Prvi Hrvat osvajač olimpijske medalje
Slunjanin Milan Neralić u povijest hrvatskog sporta upisan je kao prvi Hrvat sudionik Olimpijskih igara, ali i osvajač olimpijskog odličja. Na 2. Olimpijskim igrama u Parizu 1900. godine u borbi sabljom osvojio je treće mjesto i brončanu medalju. U Karlovcu je služio kao dočasnik i bio svestran i nadaren sportaš. Objavio je knjigu “Uvod u mačevanje” 1914. godine. Prvi je u svijetu izvodio potez mačem poznat kao “leteći ispad”.
Gluhonijema slikarica akvarela
Slike Slave Raškaj, rođene u Ozlju, predstavljaju najviši domet hrvatskog akvarelnog slikarstva krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Gluhonijema, živjela je povučeno, a umrla mlada, u 29. godini. Bila je uglavnom samouka, a naslikala je niz predivnih lirskih pejzaža, portreta i interijera. Njezini akvareli i pasteli odišu ljepotom tonova i jedinstvenim doživljajem.
Ponajbolji gradonačelnik Zagreba
Karlovčanin Vjećeslav Holjevac među prvima u Hrvatskoj pokrenuo je 1941. godine ustanak protiv fašista. Kao gradonačelnik Zagreba od 1952. do 1962. godine potaknuo je izgradnju Novog Zagreba i Zagrebačkog velesajma. Bio je 1967. godine među začetnicima pokreta “Hrvatsko proljeće”, istaknuti darovatelj krvi i strastveni planinar.
Goranov neizbrisiv trag
Ivan Goran Kovačić živio je svega 30 godina (ubili su ga četnici 1943.) i objavio tek jednu samostalnu knjigu, no ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti. Školovao se u rodnom Lukovdolu, potom u Karlovcu (1923. – 1926.) i Zagrebu. Boravak u Karlovcu opisao je u priči “Kraljevstvo zlatnih brežuljaka”. Pisao je s ljubavlju prema slabima, nepravedno progonjenima i iskorištavanima. Snažno je odjeknuo proturatnom poemom “Jama” (objavljena 1944.). Dan njegovog rođenja, prvi dan proljeća, 21. ožujka, proglašen je Svjetskim danom poezije. Na taj se dan u Lukovdolu od 1964. godine održava pjesnička priredba “Goranovo proljeće”. U Karlovcu njegovo ime nosi gradska knjižnica.
Zlatna Tovina ljevica
Rođeni Dugarešanin Antun Stipančić bio je među najboljim igračima stolnog tenisa 1970-ih godina; na svjetskim i europskim prvenstvima osvojio je 27 medalja. Bio je pojedinačni viceprvak svijeta 1975. godine, a u igri muških parova (s Dragutinom Šurbekom) prvak svijeta 1979. godine. Ljevoruki stolnotenisač pobijedio je na 48 međunarodnih turnira, a bio je i višestruki prvak Jugoslavije. Tova, kako su ga od milja zvali, igrao je 1960-ih godina za STK “Duga Resa” i bio četiri puta proglašen za najboljeg sportaša karlovačkoga kraja. Potom je s “Vjesnikom” iz Zagreba bio trostruki klupski prvak Europe.
