Legenda o Đulinom ponoru
Potreba za utvrđivanjem, ubrzo nakon čuvene Krbavske bitke 1493. godine, nagnala je graditelje kneza Bernardina Frankopana da potraže dotad neiskorištene prirodne pogodnosti: Ogulin je, pored Pazina u Istri, jedini hrvatski grad sagrađen nad ponorom. Đulin ponor dubok je 40 metara: njime završava klanac rijeke Dobre, a počinje spiljski sustav Đula – Medvedica. Pučko tumačenje njegovo ime izvodi od djevojke Đule (Zulejke)
koja se, davno nekad, u njega sunovratila zbog nesretne ljubavi. Đulinim ponorom završava klanac rijeke Dobre, a počinje spiljski sustav Đula – Medvedica. Riječ je o još jednom izdanku u Europi rasprostranjene legende znane kao “djevojački skok”.
Jedinstveni grad na četiri rijeke
Karlovac je poznat kao grad parkova, grad – zvijezda, grad piva.. No to je i grad u kojem je prožimanje prirodnoga i kulturnoga krajolika jedinstveno na svijetu, na stjecištu četiriju rijeka. Razlog za smještaj Karlovca, povijesnoga grada – zvijezde, u sutok Kupe i Korane bio je vojno-strateški. Prostorno se šireći, grad je s vremenom obuhvatio tok još dviju rijeka, Mrežnice i Dobre. Najveća je Kupa, koja protječe kroz samo središte grada i u koju se slijevaju Dobra kod Mahična i nizvodno Korana kod Mekušja. Mrežnica pak utječe u Koranu u gradskoj četvrti Turanj.
Na granici dvaju carstava
Grad – tvrđava Karlovac osnovan je 1579. godine, kada se granica Osmanskog Carstva, na štetu Habsburškog, pomaknula na Kupu i Koranu. Svoju je obrambenu povijesnu zadaću Karlovac ispunio; kao zapovjedno središte Vojne Krajine odolio je svim napadima, zadržavši vojnu snagu i u stoljećima kada se granica ponovo pomicala na istok. I danas je karlovački kulturno-povijesni krajolik obilježen ostacima jedne od najgušćih mreža utvrđenih položaja na svijetu. Iskustvo granice, potvrđeno i u Domovinskom ratu (1991. – 1995.), pruža danas muzealizirani položaj Turanj, nekadašnja karlovačka predstraža na Korani.
“Prestiž” dvaju glavnih gradova
Napoleonov pohod na Habsburško Carstvo i za Hrvatsku je značio promjene u pogledu upravljanja njezinim teritorijem. Karlovac je bio glavni grad “Civilne Hrvatske” pod francuskom upravom, s kontinentalnom međom na Savi, koja je u primorju obuhvaćala područja Rijeke i Senja. Zagreb je pak bio glavni grad ostatka Hrvatske, pod habsburškom vlašću. “Prestiž” dvaju glavnih gradova okupirane i rascjepkane Hrvatske trajao je kratko, od 1811. do 1813. godine. Najljepši spomen tog razdoblja je Marmontova aleja, nazvana po francuskom generalu, prostrana prometnica obrubljena nizovima platana, novost u tadašnjem karlovačkom urbanizmu.
Najstariji turistički vodič
“Povijesno-topografski opis mineralnog kupališta Topusko” iz 1827. godine najstariji je turistički vodič u Hrvatskoj. Napisao ga je karlovački učitelj u mirovini Mihael Kunić, a objavljen je u nakladi Prettnerove tiskare u Karlovcu (pretisak 1997. u Topuskom). Vodič je i jedna od prvih knjiga tiskanih u Karlovcu. Čuva se u Hrvatskome muzeju turizma u Opatiji.
Od Zagreba do Karlovca – veslajući!
Članovi Hrvatskoga veslačkoga kluba iz Zagreba uputili su se 1929. godine u “Veliki izlet”, najveći i najduži u povijesti kluba. Osmero veslača plovilo je Savom od Zagreba do Siska, te uzvodno Kupom do Karlovca. Od Karlovca su putovali vlakom do Novog Mesta, a potom opet u dva čamca Krkom do Brežica i Savom do Zagreba. Putovali su deset dana, a preveslali 350 kilometara.
Najtopliji dan i obilje snijega
Najviša temperatura zraka u kontinentalnoj Hrvatskoj izmjerena je u meteorološkoj postaji u Karlovcu 5. srpnja 1950. godine i iznosila je 42,4 stupnja Celzijeva (u Hrvatskoj su toplije bile samo Ploče 1981. s 42,8 °C). Druga najveća visina snijega u Hrvatskoj, od umalo 4 metra (398 cm), zabilježena je 1969. godine u postaji za mjerenje padavina na planini Mirkovici nedaleko Ogulina (1938. godine na Risnjaku 448 cm).
Premostio je Koranu
Prof. dr. Krunoslav Tonković (1911. – 1989.) slovi kao najznačajniji mostograditelj u Hrvatskoj. Veći dio srednjoškolskog obrazovanja stekao je u Ogulinu (tu mu je 2003. podignut spomenik). Tonković je više puta premošćivao karlovačke rijeke, najviše Koranu: kod Karlovca, slunjskih Rastoka i Plitvičkih jezera. Njegovi mostovi unijeli su u krajolik novu prohodnost, jasno objavivši dolazak novog (prometnog) doba.
Stanište rijetkih mesojetki
U cretu kod sela Knez Gorice otkrivena je 1963. godine prva biljka mesojetka u Hrvatskoj, mala mješinarka koja listovima preobraženim u mješinice hvata male kukce. U cretovima južno od Karlovca živi i biljka mesojetka rosika, čiji su ljepljivi nastavci listova, s kapljicama nalik na rosu, stupice za kukce. Obje su rijetke biljne vrste ugrožene jer cretovi, sustavi biljnih zajednica koji su svojevrsni ostatak krajolika ledenog doba, odumiru.
Nadomak Beča i Rima
Karlovac je udaljen samo 20 kilometara od Beča i 30 kilometara od Rima, istina je u koju nam gotovo nitko neće povjerovati. Ipak, iz Karlovca se do Beča i Rima stiže za samo pola sata vožnje. Beč je zaselak kod Bosiljeva uz povijesnu cestu Karolinu, a Rim se smjestio na cesti Lujzijani blizu rijeke Kupe na razmeđi Primorsko-goranske i Karlovačke županije.
Zagreb je zaselak pored Karlovca
Zagreb je, poznato je, brojem stanovnika i prostornim obuhvatom daleko veći grad od Karlovca. To je istina ukoliko pod Zagrebom podrazumijevamo glavni grad Hrvatske, no ne i ako mislimo na Zagreb smješten južno od Karlovca. Taj drugi Zagreb je tek zaselak (punim imenom Maći Zagreb) tik do Belajskih Poljica, udaljen oko pet kilometara od središta Karlovca.
