Planinarske zanimljivosti

Klečki vodič, pa hrvatski ban

U prvom sačuvanom zapisu o usponu na Klek iz 1838. godine, kao vodič saskom kralju i botaničaru Friedrichu Augustu II., koji je istraživao tamošnju planinsku floru, spominje se Josip Jelačić. Kraljev vodič u to vrijeme bio je časnik u Ogulinu, gdje je promicao misli Ilirskog pokreta (Hrvatskog narodnog preporoda). Od 1848. do 1859. godine obnašao je dužnost hrvatskog bana, a u zasluge mu se pripisuju ukinuće kmetstva u Hrvatskoj i uspješne bitke protiv turske i mađarske vojske.

Osobita vrsta planinskog leptira

Planina Klek zaštićena je od 1971. godine kao rezervat prirodnih vrijednosti zbog izuzetne krajobrazne ljepote i biološke raznolikosti. Obiluje rijetkim i zaštićenim vrstama biljaka i životinja. Klek pripada gorju Kapele, koje obiluje krupnom divljači; zahvaljujući ekološkom pristupu postojbina je, u Europi izuzetno rijetkih, vuka, risa i smeđeg medvjeda. Posebnost je leptir – klekovski crni okaš, koji je hrvatski endem. Ova vrsta osobite ljepote živi samo na gorskim livadama Kleka.

Vještičje “krštenje”

Planinarke i planinari koji se po prvi puta uspnu na Klek prolaze obred planinarskog krštenja; voditelj izleta na vrhu ih “krsti” metlom po stražnjici. A po silasku s vrha, kod planinarskog doma “Klek”, polažu zabavni ispit za dobivanje vozačke dozvole za letenje na vještičjoj metli. Običaji su vezani uz narodne predaje ogulinskog kraja, koje ističu da je vrh Kleka sijelo vještica ili coprnjica za olujnih noći, koje se okupljaju uz sijevanje munja i praskanje gromova, jašući na brezovim metlama.

Kameni cvijet savršene ravnoteže

U zaselku Bjelsko, iz kojeg vodi najkraći planinarski uspon na Klek, vrijedi obići jedinstvenu samostojeću stijenu koja oblikom podsjeća na okamenjeni cvijet. Vapnenačka stijena, u narodu poznata pod imenom Visibaba, nalazi se neposredno uz cestu Ogulin – Jasenak. Stijena je visoka 7 metara i uistinu sliči divovskoj proljetnici. Kamena gromada na tankoj “nožici”, koja uspješno odolijeva ravnotežnim izazovima, zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode od 1966. godine.

Na “krovu” Gorskog kotara

Vrh Kula na planini Bjelolasici, koja se uzdiže u srcu šumovite Kapele, najviše je uzvišenje Gorskog kotara. Bjelolasica je dobila ime po grebenu koji se pruža iznad granice šume, a zimi, zastrt snijegom, doima se bijelim lazom (livadom). Prvi zabilježeni planinarski uspon na Kulu izvela je 1864. godine skupina časnika iz Ogulina. Putopisnu uspomenu na izlet sačuvao je jedan od njegovih sudionika, književnik, političar i suosnivač Hrvatskog planinarskog društva (HPD) Bude Budisavljević (1843. – 1919.).

Zadivljujuća surovost vapnenačkog krša

Bijele stijene tek manjim dijelom pripadaju Karlovačkoj županiji, no planinari do njih, kao i do susjednih Samarskih stijena, većinom stižu iz Jasenka. To je područje 1985. godine dobilo najveći stupanj zaštite, kao strogi prirodni rezervat. Bijele i Samarske stijene odlikuju zadivljujući oblici u surovom vapnenačkom kršu, endemske biljke (ističe se runolist) i teška prohodnost. Dvije skupine stijena povezuje Vihoraški put, otvoren 1974. godine, po mnogima najljepši planinarski put u Hrvatskoj.

Proslavljeni izumitelj nadahnut planinama

Slavni maturant Realne gimnazije u Rakovcu (danas gradska četvrt Karlovca) 1873. godine, izumitelj i znanstvenik Nikola Tesla, uživao je u planinarenju. U djetinjstvu se uspinjao na brda oko rodnog sela Smiljan blizu Gospića. U mladosti je planinario gorama Ličkog sredogorja i padinama južnog Velebita nadomak sela Raduč i Gračaca. U planinama iznad sjevernoameričkog grada Colorado Springsa proveo je istraživački plodonosnu 1899. godinu, vršeći pokuse na oko 1800 metara nadmorske visine.

Planinarili i istraživali Afriku i Ameriku

Karlovčani braća Mirko i Stjepan Seljan tijekom znanstveno-gospodarskih ekspedicija koje su vodili, pješice su prelazili i planinska prostranstva Afrike i Južne Amerike. Za boravka u Etiopiji od 1899. do 1902. godine prolazili su planinama sve do granice s Kenijom. Od 1903. do 1912. godine, kada Mirko zagonetno pogiba u ekspediciji u prašumi Amazoni, putovali su i planinskim visoravnima i uspinjali se padinama Anda u Čileu, Boliviji i Peruu. Bili su prvi Hrvati iznad 5000 metara nadmorske visine.

“Karlovačke pučke šetnje”

“Karlovačke pučke šetnje” bili su omiljeni planinarsko-pješački izleti na kojima je u nepunih 11 godina održavanja sudjelovalo više tisuća Karlovčana i njihovih gostiju. Upriličeno je čak 225 izleta (u prosjeku dva mjesečno); 150  okolicom Karlovca i širom Karlovačke županije te još 75 diljem Hrvatske. Šetnje je od 1998. do 2008. priređivao Centar za ekspedicionizam, istraživanje i kulturu (CEIK) “Braća Seljan”, a gotovo sve ih je vodio planinarski zanesenjak Josip Šut.

Pogled koji ushićuje

Uspevši se kao mlad karlovački učitelj na Lović Prekriški (475 mnv) u Vivodini nedaleko Ozlja, prosvjetni radnik, vrtlar, voćar, pčelar i planinar Davorin Trstenjak (1848. – 1921.) oduševljen vidikom zapisao je: “Tko nije bio na Loviću Prekriškom taj se nije nagledao hrvatske domovine.”. Uistinu, za vedrog dana s Lovića Prekriškog pogledom se može obuhvatiti – petinu Hrvatske. Od vrhova Žumberačkog i Samoborskog gorja do Medvednice, Petrove gore, Ličke Plješivice, Kleka, …

Prva hrvatska alpinistica

Književnica, učiteljica i najznačajnija žena Hrvatskog narodnog preporoda (Ilirskog pokreta), Karlovčanka Dragojla Jarnević (1812. – 1875.) izvela je prvi alpinistički uspon u Hrvatskoj, uz stijenu Okića 1843. godine. Dnevnik, koji je pisala četiri desetljeća, sadrži i jedan od prvih opisa planinarskog izleta u Hrvatskoj, na Martinšćak 19. travnja 1836.: “Uzhitjena pogledam u nizinu. A zbilja prekrasan vidik! Eno mi pod nogama … mili moj Karlovac. … Zaboravih se, gledajuć … tolike krasote hrvatske mi domovine.”

Najljepša prašuma Dinarida

Čorkova uvala u sjeverozapadnom dijelu Nacionalnog parka “Plitvička jezera” najljepša je prašuma bukve i jele u Dinarskom gorju. Područje od 73,29 hektara proglašeno je 1965. godine posebnim rezervatom šumske vegetacije. Visina stabala bukve je oko 35 metara, a jele i smreke sežu uvis i do 47 metara. Najstarija stabla žive već 700 godina, a potrebno je četvero ljudi koji se drže za ruke da ih obgrle. Prašuma je bogata i životinjskim vrstama: medvjed, vuk, ris, jelen, srna, ptice djetlovke i pjevice, …

Kraljevska gora

Prema predaji, Petrova gora i njezin dvojni vrh Petrovac dobili su ime po posljednjem hrvatskom kralju Petru Svačiću, koji je tu poginuo 1097. godine u bitci s mađarskim osvajačima. Na to upućuju i toponimi Kraljev grob, Grobnik, Mađari, Madžarev most i Petrova poljana. Mjesto na istočnim padinama Petrovca, gdje je navodno kralj pokopan, obilježeno je pločom s opisom prilika u Hrvatskoj u 11. i 12. stoljeću. Raniji hrvatski naziv za goru bio je Gvozd, dvojakog značenja – prostrane šume i rudonosnog kraja.

Legende o klečkim vješticama

Osebujan izgled Kleka raspiruje maštu kao niti jedna druga planina u Hrvatskoj. Legende kažu da kada oko Kleka sijevaju munje i praskaju gromovi, to vještice pozivaju na sijelo. Karlovački povjesničar i pisac Rudolf Strohal (1856. – 1936.) zapisao je predaje o klečkim vješticama. Coprnjice s Kleka, pripremaju se i mažu se tajnovitim uljima, lete na Klek ili jašu slugu do vrha, plešu u kolu vještičje plesove…

Čarobni zavičaj spisateljice bajki

Književnicu Ivanu Brlić – Mažuranić (1874. – 1938.) proslavila je zbirka “Priče iz davnine”, koja i danas osvaja čitatelje širom svijeta. Njezino krunsko djelo kroz bajke, čiji su likovi utjelovljenja ljudskih moralnih osobina i osjećaja, vraća iz zaborava svijet pretkršćanskih vjerovanja Hrvata. Osim slavenske mitologije, na pisanje zbirke nadahnula ju je čarobna priroda rodnog Ogulina – planinski div Kleka i zagonetni Đulin ponor. Prva je žena izabrana za članicu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU).