Karolina
Karolina je prva cesta koja je Karlovac i unutrašnjost Hrvatske povezala s Jadranom. Ime je dobila po caru Karlu VI. Habsburgu. Građena je od 1726. do 1732. godine kao “žitni put” do luke Bakar, dužine 105 kilometara. Dijelovima Karoline i danas se prometuje, a autocesta Zagreb – Rijeka prati njezinu trasu u odmaku od svega nekoliko kilometara.
Jozefina
Gradnju ceste Jozefine od Karlovca do Senja potaknuo je car Josip II. Habsburg. Gradila se od 1770. do 1779. godine. S dužinom od 100 kilometara, bila je najkraći spoj Karlovca s Jadranom. Najviši uspon ceste je na prijevoju Kapela (888 m n/m). Obnovljena je od 1833. do 1845. godine, kada je radi izbjegavanja strmih dionica produžena za 12 kilometara. Jozefinom se i danas prometuje.
Lujzijana
Lujzijana od Rijeke do Karlovca, građena od 1803. do 1811. godine, bila je najbolja cesta Habsburške Monarhije i jedna od tada najljepših u Europi, duga 140 kilometara i uz vršnu kotu Ravno Podolje (928 m n/m). Najzaslužniji za “umjetničko djelo” je inženjer Filip Vukasović. Skraćena je, a kameno popločenje presvučeno je asfaltom od 1954. do 1957. godine.
Rudolfina
Odvojak Jozefine od Josipdola preko Ogulina i Velike Kapele (uspinje se na čak 1.083 m n/m) do Novog Vinodolskog sagrađen je 1874. godine na poticaj hrvatskog bana Ivana Mažuranića. Cesta je prozvana Rudolfina po sinu austrougarskog cara Franje Josipa I. Dionica od Ogulina do mora duga 68 kilometara u cijelosti je asfaltirana tek 2005. godine.
Most u Novigradu na Dobri
Most preko Dobre podno gradine Novigrad na kojem se plaćala cestarina spominje se prvi puta 1558. godine, no tu je zacijelo i ranije bio drveni most. Kameni most, ovakav kakav i danas služi prometu, sagrađen je najvjerojatnije nedugo nakon izgradnje ceste Karoline (1726-1732.). Most zidan od klesanih kamenova dug je 122 metra i ima 10 otvora za prolaz vode. Naziva se i Patačićev most, po plemićkoj obitelji u čijem je vlasništvu bio Novigrad od 1746. do 1809. godine.
Dvokatni most u Tounju
Most preko Tounjčice u Tounju jedini je kameni “dvokatni” most u Hrvatskoj. “Prizemni” most sagrađen je 1775. godine (inženjer Vinko Struppi), tijekom gradnje ceste Jozefine. Kod preuređenja ceste 1836. godine dodan je “drugi kat” (inženjer Josip Kajetan Knežić), kako bi cesta imala manji nagib. Četiri kamena kipa rimskih vojnika i dvije spomen-ploče svjedoče o graditeljima i vremenu izgradnje mosta. Mostom visokim 13 metara, s po tri lučna otvora na oba “kata”, i danas prolaze vozila.
Marmontov most u Oštarijama
Kameni most preko Zagorske Mrežnice u Oštarijama sagrađen je tijekom francuske vladavine Ilirskim provincijama od 1809. do 1813. godine. Ime je dobio po Napoleonovom maršalu Augustu Marmontu, upravitelju Ilirskih provincija. Most je s kosim silaznim prilazima dug 92 metara i ima 12 lučnih otvora. Od 1959. godine pruža se preko suhog korita Zagorske Mrežnice, čija je voda preusmjerena za potrebe hidroelektrane Gojak na Dobri. Obnovljen je nakon 1998. godine.
