Vjenčanje Ane Katarine Frankopan i Petra Zrinskog 1641. godine bilo je zacijelo najslavnije vjenčanje koje je Karlovac doživio. Tom vezom stupile su u tijesno rodbinstvo dvije najmoćnije hrvatske plemićke obitelji. Bili su to ujedno i posljednji svatovi ovih obitelji prije njihovog zatiranja i izumiranja.
Upravo tužna sudbina mladenca Ane Katarine i Petra učinit će da ova svadba nadraste u legendu. Ana Katarina udala se sa samo 16 godina, a Petar još nije navršio 21 godinu.Svadbena svečanost održala se u starom gradu Ozlju, kojim su gospodarili Zrinski, i u karlovačkoj kuriji u vlasništvu Frankopana, najstarijoj sačuvanoj kući u starogradskoj jezgri Karlovca (iz oko 1630. godine), u kojoj je danas smješten Gradski muzej.
Povjesničar Radoslav Lopašić o svadbi je zapisao: “Bogati i slavni knez Petar Zrinski pozove od svih strana ugledne goste na dan 27. listopada u svoj ozaljski grad, da prisustvuju vjenčanju njegovom sa duhovitom i krasnom Anom Katarinom kćeri karlovačkog generala Vuka Frankopana Tržačkoga. Iza objeda odvezu se svatovi, među kojima bijahu zastupnici vladara i mletačke republike, množina velmoža, plemića, građana, a pače vidjevahu se i slobodnjaci i kmetovi, u Karlovac, gdje je obavljeno svečano vjenčanje, a sjajna gostba u kući Frankopanovoj trajaše bez kraja i konca. Pred večer drugog dana vratiše se svi koliki u grad Ozalj…”.
Knez Petar Zrinski postao je hrvatski ban i vojskovođa koji se isticao u borbama protiv Turaka, a bio je i vlasnik, između ostalih, starih gradova Ozlja i Dubovca nadomak Karlovca. Katarina Zrinski, polusestra kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana, i sama se istaknula kao vodeća hrvatska književnica svojeg doba. Svadba Ane Katarine i Petra bila je jedan od najradosnijih događanja koji pamti Karlovac, no brak ovo dvoje, za Hrvatsku istaknutih osoba, prekinut je nasilno.
Petar Zrinski pokrenuo je s bratom Nikolom 1660-ih godina niz radnji za oslobađanje Hrvatske ispod habsburške vlasti i njenog apsolutizma i centralizma. Njima se pridružuje i Fran Krsto Frankopan, kao i nekoliko ugarskih velikaša. Ban Nikola, začetnik i voditelj pobune poginuo je u lovu 1664. godine. Novim banom i vođom pobunjenika postaje njegov brat Petar, koji nastavlja s traženjem saveznika među europskim državama. Unatoč tome što nisu pronašli saveznika Petar i Fran Krsto započeli su 1670. godine s neposrednim pripremama za podizanje ustanka. Na svojim posjedima širom Hrvatske, pa tako i na karlovačkim, pozivaju podanike da im se pridruže, obećavajući im oslobađanje od kmetstva i kmetskih obaveza. Pobunjenici su za svoje planove željeli pridobiti ili osvojiti i glavni grad Hrvatske vojne krajine, Karlovac.
Beč je u međuvremenu saznao za planove pobunjenika i njihove pregovore s Francuskom, Poljskom i Turskom. Petar i Fran Krsto su postali svjesni da su njihove snage bez vanjske pomoći preslabe za rat protiv Austrije. Austrijski carski i državni vrh obećao im je oprost ako dođu u Beč i ako se opravdaju i pokore caru. Petar i Fran Krsto uputili su se u proljeće 1670. godine u Beč, očekujući carevo razumijevanje za hrvatsko nezadovoljstvo. Međutim, Leopold I. ih je odmah dao uhititi i zatočiti u Bečkom Novom Mjestu. Na sudu su proglašeni veleizdajnicima, te su osuđeni nakon jednogodišnje istrage na smrt i na gubitak svih časti i posjeda. Njihova imanja, pa tako i ona u Karlovcu i okolici (Ozalj, Bosiljevo, Ribnik…) su opljačkana i prije donošenja presude. Utvrđeni dvorac na Švarči iznad Karlovca kojeg je Petar Zrinski dao sagraditi 1660. do temelja je razoren. Petar i Fran Krsto pogubljeni su u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671.
Katarina Frankopan utamničena je u Grazu gdje je poludjela i umrla dvije godine kasnije. Ivan Antun, sin Katarine Frankopan i Petra Zrinskog neko je vrijeme po smrti roditelja bijedno živio na slobodi, da bi i on skončao u tamnici 1703. godine kao posljednji Zrinski. Fran Krsto Frankopan nije imao potomaka. Tako su nestali rodovi najpoznatijih i najmoćnijih hrvatskih feudalnih obitelji. S propašću Zrinsko-Frankopanske pobune, Hrvatska se nije uspjela osloboditi i osamostaliti. Njezina državnost i sloboda dodatno su, nakon gušenja pobune i pogubljenja njenih vođa, ograničeni
