Na brijegu uz rijeku Kupu povrh grada Karlovca uzdiže se gradina Dubovac. Dubovac je jedan od najljepših i najsačuvanih spomenika feudalnog graditeljstva Hrvatske. Temelji današnjeg tvrdog grada vuku podrijetlo iz srednjeg vijeka, no na tome su mjestu ljudi obitavali već prije tri tisuće godina. Uz Dubovac su vezane i neke od najstarijih karlovačkih legendi.
Arheološka istraživanja iz 2001. godine pokazala su da je utvrđeni grad izrastao na mjestu pretpovijesne akropole. Tragovi naseobina su iz mlađeg kamenog doba sve do brončanog doba (3-1. tisućljeće prije nove ere). Pretpostavlja se da je Dubovac bio jedno od najvažnijih središta Kolapijana, naroda koji je na području današnjeg Pokuplja u prvom tisućljeću prije nove ere dosegao razmjerno visoku razinu kulturnog razvitka. Od ostataka njihovih naseobina nastao je humak (tell) na kojem je u 12. stoljeću podignuta kružna kula dubovačke općine. Prema tome su i sam vršni humak, a ne samo gradina na njemu, vrijedna spomenička baština.
Dubovcem su potom gospodarile razne plemićke obitelji; Frankopani i Zrinski su mu u 15. i 16. stoljeću dali izgled renesansnog kaštela s primjesama gotike. Uprava Vojne krajine kupila ga je 1579. za potrebe izgradnje nove tvrđave – Karlovca. Za Turskih navala, Dubovac nikada nije osvojen. Po legendi, oprezni su branitelji prokopali iz bunara u atriju tajni izlaz. O tom podzemnom prolazu raspredaju se sve do danas razne priče, primjerice da je vodio do obližnje nekadašnje župne crkve Sveti Mihovil, premda nije posve sigurno je li uopće i prokopan.
Prema povjesničaru Radoslavu Lopašiću podzemni izlaz iz Dubovca je uistinu postojao. U knjizi “Karlovac – poviest i mjestopis grada i okolice” koju je objavio 1879. godine navodi: “U dvorištu ima trag podzemnomu izlazu iz grada.”. Zabilježeni su još neki navodi očevidaca navodnog ulaza u taj tunel sve do početka 20. stoljeća, kada mu se gubi svaki trag. Tijekom obnove gradine 1952-1963. godine ulaz nije nađen. Novijim arheološkim istraživanjima, koja su bila ograničenog opsega, također se nije naišlo na šupljine podno gradine Dubovac, no to još ne znači da ipak ne postoje.
Neke od srednjovjekovnih utvrda u blizini Karlovca uistinu su imale tajne izlaze, poput Cetingrada kroz čiji su podzemni tunel Turci prodrijeli u grad još 1813. godine. Ispod grada Perne na Petrovoj gori također se nalaze kanali, koji dijelom prolaze kroz prirodnu špilju. I njih je spominjao Lopašić, a premda mu mnogi nisu vjerovali, speleolozi su dokazali njegove navode. I dok na Dubovcu srednjovjekovni tunel još golica maštu i potiče na potragu neke nove istraživače, legendom se već ovio i tunel prokopan kroz dubovački brijeg sredinom 20. stoljeća.
Na istočnoj padini podno starog grada Dubovca opstoji ulaz u navodno 120 metara dugačak tunel. Po riječima profesora Vladimira Peršina gradnju tunela započela je još vojska NDH kako bi napravila sklonište tijekom učestalih zračnih napada saveznika, dok je 1950. godine posao nastavljen pod okriljem JNA. Kopanjem tunela ispod starog grada trebalo je izgleda biti sagrađeno veliko podzemno sklonište, koje bi ujedno služilo i kao skladište. No radovi su ubrzo obustavljeni zbog nedostatka novca, a podzemno betonsko zdanje pokazalo se potpunim promašajem.
Četiri metra širok, betonom optočen ulaz u tunel, vodi do dvorane široke osam metara. U utrobu Dubovca tu se može ući tek 40-ak metara jer je erozijom tla i odronjavanjem zemlje zbog podzemnih tokova vode zatrpan velik dio tunela. Koliko ga je ostalo nedostupnim više nitko točno ne zna, a za tunel nitko i ne mari. Svoju prvobitnu namjenu dubovački je tunel kratko vratio početkom Domovinskog rata, kada su se u njemu tijekom uzbuna skrivali stanovnici Dubovca koji u obiteljskim kućama nisu imali sigurne podrume.
