Ljubitelji i vrhunski znalci vina

Vino je široka i opsežna tema. Već tisućljećima se o njemu govori, analizira ga se, a biva i predmetom mnogih stručnih predavanja i studija. Spominju ga i sveti pisci na mnogim stranicama Biblije.

Načelno govoreći, radi se o piću nastalom alkoholnim vrenjem mošta ili masulja svježeg grožđa plemenite vinove loze. Njime se daruje ili časti gosta, krijepi umorne, budi pospane, hrabri i potiče potištene.
U svemu tome ipak valja biti umjeren budući da vino i opija, a pijanstvo je ono što ne koristi ni umornima, ni tužnima, ni onima koji se vesele.

Kult vina star je koliko i čovjek: ono ga prati u svim životnim prilikama i prigodama, od rođenja do smrti isprepliće njegove putove i staze, u svom kristalnom zrcalu odražava njegovu sudbinu.
Vrhunac te veze i toga suživota možda je najbolje i najljepše izrečen u latinskoj sentenci: “In vino veritas!” (“U vinu je istina!”).
Odista, čovjek nigdje i nikome ne bi rekao ono što progovori družeći se s vinom i vinom krijepeći dušu.

Ono je, izgleda, čovjekov najplemenitiji napitak. Valjda i zato što je u njemu skladno raspoređeno nekoliko elemenata koje je priroda za to piće odabrala i sačuvala. Taj raspored i te veze izučavaju i znaju stručnjaci (enolozi). A onima koji to nisu, dovoljno je kušati dobro napravljeno vino pa da zanosno kažu i zapišu kako su u njemu isprepliću srdačnost, mudrost, ljubav, poezija, sreća, patriotizam i zaborav.

Da nema vina, kažu “puno bi pjesama bilo neispjevanih, djela nenapisanih, snova nedosanjanih, a i ljubavi bi puno otišlo u nepovrat”.

A da bi se istinski uživalo u vinu, ili ga se odabralo i ponudilo nekome da u njemu uživa, treba dobro poznavati sve tajne ove ”plemenite kapljice”. Ne upoznamo li te sitne bisere pohranjene u svaku kap ovoga napitka, u nama i oko nas ostaje praznina.

Vivodina – vinorodni kraj

Prvi poznati izvor u kojem se spominje Vivodina potječe iz 14. stoljeća; Vivodina je bila slobodna općina – sučija, poznata još i kao “bratstvo plemenitih ljudi”.

Vivodinski kraj od davnine je poznat po uzgoju vinove loze. Vinogradi su stradali 1889. godine, kada je filoksera uništila dvije trećine nasada. Već 1892. godine vrijedni Vivodinci otpočeli su sadnju novih vinograda na američkim sadnim podlogama.

Vinogradari, vinari i voćari ozaljskoga kraja donijeli su 1995. godine odluku o osnivanju Udruge vinogradara, vinara i voćara Ozalj. Od 1996. Udruga svake godine u lipnju priređuje međunarodnu izložbu vina u Vivodini.

Stoljeća vrsnog vinogradarstva

Duga i bogata tradicija vivodinsko-vrhovačkoga kraja je uzgoj vinove loze i prerada grožđa. Vinogradarstvo je u Vivodini važna djelatnost i postaje sve važnije, usprkos sve manjem broju stanovnika.

Iz poznatih izvora može se zaključiti da su se Vivodinci bavili vinogradarstvom već u srednjem vijeku. U Vivodini nije bilo domaćinstva koje nije imalo svoj vinograd. Gotovo polovica vivodinskih isprava iz razdoblja od 1550. do 1776. godine su kupoprodajni ugovori u kojima Vivodinci prodaju ili daruju jedan drugome vinograd.

Da je kraj poznat po proizvodnji vrsnih vina od davnina, dokazuju i odličja koja su dobivali vinogradari na tadašnjim degustacijama.

Ozaljsko-vivodinska vinska cesta

Vinska cesta proteže se na 30 kilometara od Vivodine do Vrhovca.
Na ozaljsko-vivodinskom području danas je vinogradima pokriveno oko 80 hektara, a na ponos vinara su sorte graševina, sauvignon, rajnski rizling, chardonnay, žuti muškat, sivi pinot, crni pinot, frankovka, zweigelt i kao mlado vino portugizac.

Namjera je vinske ceste da gosti, uz vrhunsku ponudu domaćih jela, u 11 obiteljskih gospodarstava kušaju i kapljicu kvalitetnog vina te pritom uživaju u prekrasnom krajobrazu.

Ljepotu vivodinskoga krajolika zapisao je prosvjetni radnik Davorin Trstenjak u knjizi “Putne uspomene”: “Tko nije od crkve Svetog Križa iznad Lovića gledao dolinu Kupe, nije vidio ljepote Hrvatske!”. I doista, s vrha Lovića Prekriškog pogled puca u nedogled po Lijepoj Našoj…

Jeste li znali…

– da su prvi povijesni dokazi o proizvodnji vina nađeni u Iranu, a potječu od 8000 do 5000 godina prije Krista?

– da su Sumerani ostavili najstariji pisani dokaz o ljekovitosti vina, glinenu pločicu s recepturom za lijek koji sadrži i vino, nastalu 2200. godine prije Krista?

– da su 1888. godine u Hrvatskoj bile 172 tisuće hektara zemljišta s nasadima vinove loze, što je tri puta više nego danas?

– da su ljudi od pamtivijeka znali, a znanost je potvrdila da je u umjerenim količinama vino, posebno crno, pripomoć zdravlju?

Sklad jela i vina

Svaki gastronom uz to sklon još i životnim užicima, od jela i pića očekuje potpun i maksimalni doživljaj i užitak. Da bi to postigli, potrebno je uskladiti okus jela i vina.

Bitno je da vino prati jelo, dopunjuje ga, ali ne dominira. Ono mora istaknuti okus jela pa se zbog toga uz jelo odabiru vina koja jelu pridaju posebni značaj.

Enolozi i podrumari su zasigurno najkompetentnije osobe koje vam mogu reći koje vino ponuditi uz koje jelo. Ako tih osoba nema blizu Vas, morate to učiniti sami.
Postoji nekoliko metoda. Najčešće se koristi ona koja se temelji na nekoliko općih pravila: npr. uz lagana jela poslužuju se lagana (bijelo meso i kuhana riba) bijela vina, uz teška jela poslužuju se teška crvena vina, slatkim jelima odgovaraju slatka vina, uz kiselkasta jela daju se manje kiselkasta vina… Kod redoslijeda posluživanja vina treba paziti da se prvo posluže bijela, zatim rose i na kraju crvena vina. Mlada vina poslužuju se prije starih, a suha prije polu suhih, polu slatkih i slatkih. Vina s izraženom aromom poslužuju se poslije manje aromatičnih vina itd.

Kako bi okus jela i receptura navedenih u ovoj knjizi bio što potpuniji, pokušat ću Vam uz njih preporučiti vina koja će se najbolje „složiti” s određenim jelom. Treba naglasiti da je to zahtjevan, ali i nezahvalan posao jer je teško odabrati vino koje će biti po volji svakome tko ga bude pio.

S obzirom da knjiga sadrži recepte tradicionalnih jela ovoga kraja, preporučit ću vina iz podruma vivodinsko-vrhovačkoga kraja.
Spajanje jela i pića po tradiciji omiljeno je kod lokalnog stanovništva nekog kraja jer se na taj način ističe domoljubni ponos i gastronomska kultura kraja. Turisti također rado prihvaćaju takovu ponudu jer blagujući lokalna jela i vina otkrivaju duh mjesta, ljude i kulturu življenja te na trenutak osjećaju kraj u kojem borave svojim.

Kod usklađivanja vina uz neko jelo, osim boje i sorte vina, vrlo je bitan odabir vina s obzirom na kakvoću i količinu neprovrelog šećera u vinu. Svaka sorta može biti stolno vino, ali i kvalitetno vino, suho ili  nešto slađe, a to ovisi o nizu čimbenika.
Prema kakvoći, vina se dijele na:
– stolna vina bez kontroliranog podrijetla
– stolna vina s oznakom kontroliranog podrijetla
– kvalitetna vina
– vrhunska vina
– predikatna vina (kasna berba, izborna berba, izborna berba bobica,ledeno vino)
– arhivska  vina
– specijalna vina
– pjenušava vina

Prema količini neprovrelog šećera u vinu, dijele se na:
– suho
– polusuho
– poluslatko
– slatko

Temperaturi vina treba pridati posebnu pažnju, kako pri čuvanju, tako i pri serviranju. Karakterističan miris i okus bijelih mladih vina najbolje se oslobađa na temperaturi 8-10 °C, a starija i punija na temperaturi do 12 °C, ružičasta i laganija crvena vina na 13-16 °C, jaka krepka crvena vina na 18 °C (sobna temperatura). Mirisna vina (muškat) dobro je poslužiti na 8-10 °C, a pjenušava 6-8 °C.

Što se tiče isprobavanja vina, postoje pravila kojih se treba pridržavati. Najprije se procjenjuje bistrina i boja vina, zatim miris i na kraju okus vina.
Vino koje se servira mora biti kristalno bistro.

Boja bijelih vina može biti: bezbojna svijetlo žuta, zelenkasto-žuta (boja karakteristična za mlado vino), slamasto-žuta, zlatno-žuta, (odležana vina). Rose je svijetlo ružičaste boje, a crvena  vina mogu biti svijetlo crvena, ljubičasta, boje trešnje, rubina (mlada zdrava crvena vina), granatna (odležano vino), smeđe crvena (oboljelo vino).
Miris vina može biti običan vinski, zatim muškatni, voćni kad podsjeća na neko voće (marelica, jabuka, jagoda, trešnja), cvjetni (ruža, ljubičica, bazga), biljni (trava, sijeno, paprika, menta, kopriva), a može imati i začinsku notu (papar, cimet, vanilija).
Na okus vina utječe sadržaj alkohola, ekstrakta, kiselina, neprovrelog šećera, tanina. Ako je vino bogato  tim komponentama a odnos dobar, kažemo da je vino izvanredno, puno, voćno, skladno, pitko.

Čaše u kućanstvu, a osobito u ugostiteljstvu, imaju važu ulogu. Bez njih ispijanje pića i napitaka sličilo bi barbarskom činu. One obogaćuju ritual, ugođaj, ljepotu i originalnost pri konzumiranju mnogih pića, a osobito vina.
Ljepotom oblika, dizajna i originalnošću izrade pridonose ljepoti stola i onoga što se na stol servira. Uske, tanke, visoke, elegantne, podignute i spuštene, duguljaste i oble, svih oblika i dezena uljepšavaju mnoge ugostiteljske objekte i domove te uveseljavaju dušu konzumenata.
Odlika prikladne čaše je tankoća stakla, tj. finoća izrade što omogućuje bolje i mekanije priljubljivanje čaše na usne, odnosno jezik. Bitan je i materijal kroz koji će se lijepo isticati boja i bistroća vina. Oblik čaše pomaže boljem razvoju mirisa i njihovu usmjeravanju u smjeru osjetila. Većina je čaša prema vrhu sužena (u obliku tulipana). Takvom se čašom želi istaknuti buke vina i njegovo kvalitetnije i dulje zadržavanje. Izrada od tankoga neprozirnog stakla omogućuje isticanje boje vina.

Graševina

(Grašica, laški rizling, talijanski rizling, Welschriesling, Riesling Italico, Riesling Italien blanc)

Ova sorta je, ne bez razloga, ponos hrvatskoga kontinentalnog vinogradarstva i vinarstva. Rado joj tepamo nazivajući je starinskim nazivom grašica. Potječe iz okolice Ženevskog jezera otkuda je preko Francuske i Italije prenesena u jugozapadnu Njemačku, a otuda u 19. stoljeću u Austriju, Mađarsku, Sloveniju i Hrvatsku.

Ovisno o opterećenju trsova urodom te vremenu berbe, graševina može dati vina za svakodnevnu (masovnu) potrošnju, ali i vrhunske predikate! U pogodnom podneblju i na južnim padinama, od Vivodine do Lovića, omogućava vinarima dobivanje sirovine za vina koja mogu zadovoljiti i najzahtjevnije vinoljupce.

Vivodinska graševina odlikuje se nježnim voćnim mirisom, blago gorkastim okusom i skladnim kiselinama. Za ovo vino možemo reći da je najbliže vinu koje može zadovoljiti velik broj ljubitelja plemenite kapljice uz najveći broj jela. Preporučamo ga uz poznatu vivodinsku poslasticu, janjetinu s ražnja.

Sauvignon

(Muškatni silvanac, Sauvignon blanc, Muskat-Sylvaner weisser, Sauvignon bianco)

Potječe iz Francuske, gdje se i najviše uzgaja, ali je rasprostranjen i u ostalim vinorodnim područjima umjerenog podneblja. Ova sorta daje vina vrhunske kakvoće.

Uzgoj sauvignona je vjerojatno najzahtjevniji, jer je trs bujan i daje mnoštvo zaperaka. U Hrvatskoj je dosta podložan pepelnici, pa tijekom vegetacije treba područje grozdova osloboditi zasjenjivanja.

Sauvignon je na području Vivodine našao svoju drugu domovinu! Bez lažne skromnosti možemo reći da vivodinski sauvignoni pokazuju svu raskoš koja krasi ovu nadasve plemenitu sortu. Miris ovog vina podsjeća na pokošeno sijeno, a ponekad i na bazgu. Punog je okusa, koji podsjeća na smokve i nježne kiseline te uz ovo vino možemo doživjeti pravi užitak.

Rajnski rizling

(Rhine Riesling, Rheinriesling, Riesling du Rhin)

Ova sorta potječe iz porječja Rajne, a u vinogorjima i položajima koji su za nju pogodni može dati vino vrhunske kakvoće. Treba je saditi na povišenim položajima, koji su okrenuti prema jugu i riječnoj dolini. Zar nismo ovime opisali vivodinske vinorodne položaje?

Rajnski rizling može dati u pojedinim godinama, povoljnim za razvoj plemenite plijesni, najplemenitija vina. To se u Vivodini gotovo u pravilu javlja, jer južni i nagnuti položaji, otvoreni prema Kupi ili udolinama potoka koji se sa  Žumberačkoga gorja slijevaju u Kupu, stvaraju baš te pogodnosti. Berbom grožđa rajnskog rizlinga u punoj zriobi te njegovom preradom i pažljivo nadziranom fermentacijom dobivamo prepoznatljivo vino po mirisu, punoći i bogatstvu voćnog okusa te svježini.

Sivi pinot

(Pineau gris, Rulender grauer, Rulendec, Pinot grigio, Pinot gray)

Potječe iz Francuske, gdje je nastao preobrazbom pupa pinota crnog. Iz Francuske ga je, navodno, u Njemačku prenio trgovac Ruland (otuda i njemačko ime rulender), a otuda se proširio u ostale europske i svjetske vinorodne krajeve. Može dati vina koja su sam vrh kakvoće. U preradi zahtijeva veliku pažnju, kako vino ne bi imalo prejaku boju.

Odlična je sorta za povišene položaje vinogorja Ozalj – Vivodina, kao što je to položaj Sveti Duh iznad sela Ferenci, koji ovoj sorti omogućuje visoki udio sladora i aromatskih tvari, ali i ugodnih kiselina. Osobnost vivodinskog sivog pinota je punoća okusa i mirisa, ali i svježina koja podsjeća na lahor koji kasnih ljetnih i jesenskih večeri struji od vrha Svete Gere, kroz vinograde prema bistroj Kupi i drevnom gradu Ozlju.

Chardonnay

Ova sorta je podrijetlom iz Francuske (gdje postoji istoimeno naselje), a najraširenija je svjetska sorta bijeloga grožđa. Daje vino koje je najprihvatljivije velikoj većini ljubitelja “dobre kapljice”. Osobine su vina chardonnay lijepa zelenkasto-žuta do svijetložuta boja, nježan, prepoznatljiv sortni miris koji podsjeća na zrele plodove kruške, puni okus i razmjerno blage kiseline.

Na vivodinskim je brežuljcima i ova sorta dobila svoju drugu domovinu te je na izložbama njezino vino uvijek visoko ocijenjeno. Prednost je vivodinskih chardonnaya što rastu na padinama koje u zaleđu imaju Svetu Geru (1179 m n/m), pa jesenske svježe noći omogućavaju čuvanje kiselina. Stoga su ova vina u Vivodini nježna i razigrana te pozivaju na novi gutljaj.

Frankovka

(Frankinja, Blaufränkische, Frankonien noir, Franconia nera)

Podrijetlo sorte je nepoznato, a najviše je raširena u vinogorjima Austrije, Mađarske, Hrvatske, Slovenije, Češke, Slovačke i južne Njemačke.

Daje vina privlačne, tamne, rubin-crvene boje. Svježeg je i punog okusa i prepoznatljive sortne arome. Ovo vino pobija mišljenje da vivodinski brežuljci nisu pogodni za crne sorte. Vino frankovka od dobro dozreloga grožđa starenjem dobiva na kakvoći te se nudi nakon što “odleži” bar godinu dana.
Ovo vino naročito preporučamo za intimna druženja uz lovačka i suhomesnata jela.

Zweigelt

Zweigelt je austrijska vinska sorta crnoga grožđa. To je križanac frankovke i lovrijenca, a nazvana je po Franzu Zweigeltu, koji ju je stvorio 1922. godine. U Austriji je to jedna od najvažnijih crnih sorti. U Hrvatskoj je ima najviše u Slavoniji, ali u novije vrijeme dosta se proširila i u ozaljsko-vivodinskom vinogorju.

To je sorta vrlo visokih mogućnosti koja daje upečatljivo obojena vina cvjetnih aroma. Prilično je otporna na sivu plijesan što je vrlo važno u hrvatskim uvjetima. Vina često imaju aromu vanilije i bogata su taninima. Preporučuje se njihovo držanje u barriqueu (hrastovim bačvama, naziv potječe iz Francuske) nakon čega poprimaju arome višnje, crnog ribiza i kupina.

Crni Pinot

(Burgundac crni, Pinot noir, Burgund mare, Blauburgunder, Spätburgunder, Pinot nero)

Vinska je sorta crnoga grožđa podrijetlom iz francuske pokrajine Borgogne (Borgonje). U Hrvatskoj se najviše uzgaja u kontinentalnom području.

Dosta se koristi za proizvodnju pjenušaca. Rubinske je boje i ugodne sortne arome zreloga grožđa. Daje srednje do jako alkoholna vina s nižim sadržajem kiselina, naglašene sortne arome. Vina stareći dobivaju ciglastu nijansu. Jako dobro se slažu s hrastovinom tako da se preporučuje u dobrim i sušnijim godinama odležavanje u barriqueu, dok u lošijim proizvodnja pjenušaca.

Muškat

(Muskateller, Muscat, Muscata, Muscadel)

Od muškata u vivodinskom području najzastupljeniji su muškat žuti i muškat ottonel. Podrijetlom je iz Francuske. Daje vina zlatne boje, cvjetnih mirisa i osobite arome. Ponajviše se proizvode s ostatkom šećera kao polusuhi i poluslatki. Vivodinski muškati su među najboljima u Hrvatskoj.

Portugizac

(Blauer Portogieser, portugalka, Portugiser noir, Portugese nero, Portugieser)

Veoma dugo uzgaja se u Hrvatskoj. Sazrijeva rano i zbog toga se odvojeno prerađuje i pije kao mlado vino već za vrijeme berbe ostalih sorti. To je sorta nižih sadržaja alkohola i kiselina. Najčešće se po završenom vrenju i pretoku odmah daje na korištenje. U dobrim godinama dostiže i više šećera, to jest alkohola i kiselina, pa tada može stajati i duže, dobivajući na kakvoći.

Alicante Bouschet

Ovu sortu crnoga grožđa razvila su dva francuska vinogradara, otac i sin. Otac Louis Bouschet je 1824. godine križao sorte Aramon i Teinturier du Cher i dobio Petit Bouschet, od koje je četiri desetljeća kasnije, križanjem sa sortom Greneche, sin Henri dobio Alicante Bouschet.

Sorta ima jako obojen grožđani sok. Zbog toga, ali i zbog visoke alkoholnosti, vina ove sorte upotrebljavaju se za sljubljivanje s vinima kojima ova obilježja nedostaju.

Lovrijenac

(Saint-Laurent, Saint Lawrence, šentlovrenka)

Lovrijenac crni je sorta iz grupe pinota. Iako korijene vuče iz Francuske, svoj drugi i pravi dom pronašla je u Austriji, pa je stoga mnogi smatraju izvornom austrijskom sortom. U većem dijelu vinskih podregija središnje Hrvatske, lovrijenac se nalazi na listi preporučenih sorti.

Srednje tijelo, nježni i svilenkasti tanini (kojima se odlikuje crni pinot) uz naglašene voćne okuse te blagu paprenost naprosto oduševljavaju. Svježina se provlači kroz cijeli gutljaj, zbog čega je vrlo zahvalno za sljubljivanje s hranom. Naknadni, prilično trajan okus je pretežno u znaku začina i nježnog voća. Vino je vrlo čisto i odlično uravnoteženo – riječ je o vinu bez mane.

Kerner

Ova sorta vuče podrijetlo iz Njemačke, gdje je nastala križanjem sorti rajnskog rizlinga i trollinge. Nazvana je u čast Justinusa Kernera, njemačkog liječnika i pjesnika, koji je pisao pjesme u slavu vina.

Okus vina je osvježavajuć, lagano slatkast, voćni (blago vuče na tropsko voće). Kiseline skoro da su neprimjetne, baš kao u kakvoj baladi koja je tu negdje prisutna – daje ritam, ali je ne zapažamo u skladu drugih zvukova, to jest okusa.

Ovo vino odlično odgovara uz voćni desert, zapečene palačinke ili štrukle, a pristaje i uz jela od piletine sa slatko-slanim umacima te uz janjetinu.
Kraljevina
(imbrina, brina)
Smatra se autohtonom sortom sjeverozapadne Hrvatske pa je tako zastupljena i na ozaljskom vinogorju, ali u manjem broju u odnosu na Zagrebačko prigorje gdje je najviše raširena sorta.
Vrlo dobre rezultate daje na južnim i jugozapadnim ekspozicijama. Uz primjenu odgovarajućih agrotehničkih i ampelotehničkih mjera u moštu, nakuplja do 18% sladora, a ukupna kiselost varira ovisno o godišnjoj dobi od 6,0 do 9,0 g/l.
Vino je vrlo užitno. Ono se sa svojom zelenkasto-žućkastom bojom, svojom svježinom, čistim vinskim mirisom, finom i diskretnom aromom sorte izuzetno dobro slaže s tradicionalnim jelima kao što su krvavice s kiselim zeljem, češnjovke sa zapečenim krumpirom, čvarci s mladim sirom, buncek sa zeljem i grahom, štruklima. Odlično je uz nareske, ribu neutralnog okusa poput pastrve te pileće i pureće bijelo meso kao i druge vrsnosti jelnog folklora.

U proljeće se dvjema trećinama kraljevine dodaje trećina mineralne vode. Ljeti se pije pola-pola. U jesen se mlada kraljevina do prvog pretoka pije čista, a zimi je idealna kombinacija klasični gemišt “dva u osam”. Tako je, čudeći se i sam toj podjeli, 1976. pisao doajen hrvatskoga vinskog novinarstva Srećko Ljubljanović.
Gramusch
Gramuš je kvalitetno vino kontroliranog podrijetla. Proizvodi se u vinskom podrumu Zdenka i Željka Žabčića, od tri sorte grožđa uzgojenih u vivodinskom vinogorju: graševine, muškata i chardonnaya. Ovo osebujno vino krasi zelenkasto žuta boja, punog okusa i nježnog voćnog mirisa s blagim tragovima muškatne arome te skladnim kiselinama. Za ovo vino možemo reći da će zadovoljiti ukus najšireg kruga potrošača.

Muškat ottonel

(Muscat Ottonel, Muskat-Ottonel)

Muškat ottonel je rana vinska sorta bijeloga grožđa nastala u Angersu u Francuskoj 1852. godine. Zbog finog muškatnog mirisa grožđa i vina, otpornosti na niske temperature i sivu plijesan, proširila se izvan svoje domovine.

Boje je zelenkasto-žute do zlatno-žute, izrazitog, aromatičnog muškatnog bouqueta te punog i blagog okusa s razmjerno malo alkohola. Kod pravilne tehnologije prerade grožđa i vina, ovo vino se razvije u neponovljiv skup sastojaka profinjenog i nikad napadnog mirisa.

Muškat žuti

(Moscato giallo, Moscat, Moscatel, Moscato siro)

Pripadnik je velike skupine muškatnih sorti, koja se smatra jednom od najstarijih skupina sorti vinove loze u svijetu. Zajedničko obilježje svih sorti iz te skupine je vrlo izražena aroma grožđa, odnosno vina.

Vino muškata žutog odlikuje se izraženom zlatno-žutom bojom te izrazitim i postojanim muškatnim mirisom. Od te se sorte uglavnom proizvode desertna, polusuha i poluslatka vina.

Traminac mirisavi

Sorta je nazvana po gradiću Tramin (Termeno) u sjevernoj Italiji.

Ovo vrhunsko bijelo polusuho vino je slamnato-žute boje, s većim sadržajem alkohola, snažne sortne arome i postojanog okusa, skladno, mekano, vrlo fino.

Služi se kao aperitiv i uz desertna slatka jela, ali se izuzetno dobro slaže i s jelima od plemenitih vrsta slatkovodne ribe.