Na brdu Viničica kod Josipdola i Oštarija nalazi se jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta na području Karlovačke županije. U istraživanjima koja su počela 2002. godine pod vodstvom arheologa Borisa Olujića otkrivena je utvrda koja se prostirala na čak 30-ak hektara. Po svemu sudeći Viničica skriva tajnu jednog od najvećih predrimskih gradova na području Hrvatske – japodske prijestolnice Metuluma. Legenda kaže da je rimski vojskovođa Oktavijan zahvaljujući osvajanju Metuluma postao prvi rimski car August.
Činjenica je da je mladi Oktavijan 35. godine prije nove ere poveo brojnu rimsku vojsku da napokon pokorni Japode s kojima je Rim bio u sukobu već od 171. godine. Ta je plemenska zajednica nastanjivala područje današnje Like, Gorskog kotara, Korduna i zapadnog Pounja. Rimljani su posebice željeli osvojili njihove metalne rudnike za proizvodnju svoga oružja i probiti kroz japodske doline ceste za daljnja osvajanja.
Najiscrpniji izvještaj o tom vojnom pohodu ostavio je rimski povjesničar Apijan. Rimljani su se iskrcali iz bojnih brodova otprilike na području današnjeg Senja, te započeli pohod u unutrašnjost Like. Neka plemena su se predala bez borbe, dok su druga Rimljani pokoroli tek nakon iscrpljujuće borbe. Do odlučujuće bitke došlo je kod Metuluma, glavnog japodskog grada.
Metulum se nalazio na šumovitom brdu, a bio je položen na dvije susjedne glavice, današnjoj Velikoj i Maloj Viničici. Branilo ga je oko tri tisuće ratnika. Opsada ovoga grada bila je dugotrajna i teška, jer su se Metuljani junački branili, a posjedovali su i obrambene ratne naprave. Rimski vojnici naposljetku su, preko nasipa podignut s vanjske strane budema, ipak potisnuli branitelje s prvog gradskog zida. No, drugi zid nisu uspijevali osvojiti niti uz pomoć nasipa, ljestava i mostova.
Da ohrabri vojnike, Oktavijan je izišao na čelo vojske i prvi krenuo u juriš na ljestve. Pod teretom napadača, ljestve su popustile, a Oktavijan i njegovi suborci pali su na zemlju. Pri padu s ljestava Oktavijan je teško ozlijedio desnu nogu i obje ruke, ali je i ranjen nastavio predvoditi napad. Vidjevši da su se namjerili na odlučnog i upornog protivnika, Japodi su napokon pristali na primirje i pregovore.
Dogovoreno je da se rimska vojska smjesti na jedno uzvišenje unutar grada na kojem će imati svoj tabor. No Rimljani su po ulasku unutar gradskih zidina zatražili od Japoda da se bezuvjetno predaju. Uvidjevši da su prevareni, Japodi su se odlučili na očajnički otpor do smrti. Žene i djeca su se zatvorili u građevinama, a muškarci su krenuli u posljednji napad. Kako se rimska vojska već utvrdila na višem brdu, lako su nadvladati japodski juriš. Uvidjevši da je poraz neminovan, branitelji su zapalili kuće u kojima su bile žene s djecom kako ne bi živi pali u ruke Rimljanima i postali njihovi robovi. Svo stanovništvo Metuluma nestalo je u plamenu ili u borbi, a grad je razoren i pretvoren u zgarište.
Po osvajanju Metuluma, rimskoj vlasti pokorili su se i preostali Japodi, a njihova je zemlja postala dijelom rimske provincije Ilirika. Oktavijan je proglašen rimskim carem 27. godine prije nove ere i na čelu carstva ostat će 41 godinu. Sudbina Metuluma odjeknula je pak u čitavom Rimskom carstvu, a po junaštvu i žrtvovanju branitelja ide uz bok posljednjoj židovskoj utvrdi Masadi koju su Rimljani osvojili 73. godine (stoljeće kasnije nego li je pao Metulum). Nakon tromjesečne opsade utvrde koja se nalazila na uzvisini strmih litica nedaleko Mrtvog mora, Rimljani su da bi dosegli obrambene zidine sagradili rampu od nabijene zemlje i stijena visoku čak 115 metra. No, do posljednjeg napada nadmoćnog neprijatelja nije došlo jer je oko 900 branitelja, žena i djece počinilo masovno samoubojstvo.
