PLANINARENJE I PJEŠAĆENJE

Premda se u Karlovačkoj županiji ne uzdižu najviše hrvatske planine, za nju su vezani počeci planinarstva i alpinizma u Hrvatskoj. Ushićen usponom na Klek 1874. godine, Johannes Frischauf, sveučilišni profesor iz Graza, sastao se u Ogulinu s časnikom i književnikom Budom Budisavljevićem te pravnikom i piscom Vladimirom Mažuranićem. Sastanak je bio poticaj osnivanju Hrvatskog planinarskog društva (HPD) iste godine u Zagrebu, devetog u svijetu i prvog planinarskog udruženja na slaven­skom jugu. Na 100. obljetnicu osnutka HPD-a (danas Hrvatski planinarski savez) u gradu podno Kleka, u sklopu Zavičajnog muzeja Ogulina, otvorena je 1984. godine izložbena postava o povijesti planinarstva i alpinizma u Hrvatskoj.

Planina Klek (1181 mnv) iznad Ogulina, nalik usnulom okamenjenom divu, jedno je od najprivlačnijih planinarskih odredišta u Hrvatskoj. Klek, koji je pod zaštitom kao značajni krajobraz, uistinu je bajkovito mjesto, ali i kolijevka hrvatskog planinarstva i alpinizma. Iz kojeg god smjera promatrana, vršna 200-metarska stijena Kleka očarava i neodoljivo privlači. Stoga ne treba čuditi, da se od 1912. godine na njoj školuju vrsni alpinisti. Ipak, prvi zabilježeni penjački poduhvat u Hrvatskoj izveden je još 1843. godine, u stijeni Okića u Samoborskom gorju, a djelo je žene – smjele karlovačke spisateljice i ilirkinje Dragojle Jarnević, prve hrvatske i europske alpinistice.

Označenim planinarskim stazama može se uspinjati i na najviši vrh Karlovačke županije i Gorskog kotara, Kulu na Bjelolasici (1534 mnv). U blizini su i strogi prirodni rezervati Bijele (1335 mnv) i Samarske stijene (1302 mnv). Njihovi bijeli kameni vrhovi neobičnih oblika okruženi su očuvanim (pra)šumama bukve, jele i smreke. To su oaze “divlje romantike”, čiji i do 50 metara visoki vapnenački “prsti” brižno kriju nježne cvjetove endemskog runolista. U području gorskog lanca Kapele, koji s jugoistoka omeđuje Karlovačku županiju, zahvalni su planinarski izleti i na Veliku Javornicu (1374 mnv), susjedu Bijelih stijena, na Bijelu kosu (1290 mnv) u šumskom prostranstvu zapadno od Kleka, kao i na njegovog “mlađeg brata” Stožac (809 mnv).

Planinare sve više mami i krajnji jug Karlovačke županije. U sjeverozapadnom dijelu svjetski poznatog Nacionalnog parka “Plitvička jezera”, nadomak gorske udoline Čorkove uvale, prostire se istoimeni posebni rezervat šumske vegetacije. Čorkova uvala jedan je od rijetkih ostataka nekadašnjih prašuma Dinarske bukovo-jelove šume. U blizini, na području sela Saborsko, uređena je gorska šetnica do vrha Alan (748 mnv) i krških vrela ponornice Jesenice (Zelenke). Novim planinarskim stazama diče se i u okolici Plaškog, a vode do vidikovaca na gorama Plaška glava (795 mnv) i Hum (861 mnv). Lijepo uređena planinarska staza obilazi najzanimljivija odredišta u okolici Slunja, goru Melnicu i dolinu Slunjčice od izdašnog vrela do slikovitog utoka u rijeku Koranu uz naselje minica Rastoke.

Ljepota gorskih krajolika privlači brojne izletnike i u Žumberačko gorje, s najvišim vrhom Sveta Gera (1178 mnv). Gorje obiluje izvorima, potocima, rječicama i slapovima, špiljama i ponorima, slikovitim bjelogoričnim šumama i travnjacima, ali i vrijednom kulturno-povijesnom baštinom. Područje je stoga 1999. godine proglašeno Parkom prirode Žumberak – Samoborsko gorje, a Karlovačkoj županiji pripada jugozapadni dio parka. Kao planinarsko odredište ističe se i Petrova gora (512 mnv), s izletničkom obilaznicom i poučnom stazom koje prolaze predivnom prirodom i dotiču izuzetnu spomeničku baštinu. Petrova gora jedan je od najljepših i najbolje očuvanih gorskih šumskih krajobraza Hrvatske. Čine ga prostrane šume bukve, običnog graba, hrasta kitnjaka i pitomog kestena, koje obiluju izvorima i potocima, ali i brojnim životinjskim vrstama. Među planinarima i izletnicima omiljene su i šetnje markiranim planinarskim putovima širom okolicom Ozlja, Karlovca i Duge Rese, do vrhova Vodenica (537 mnv), Vinica (321 mnv) i Martinšćak (345 mnv). Nezaboravni vidici pružaju se i s brijega Lović Prekriški u Vivodini i brijega Piramida povrh Draganića.

VIA DINARICA

Zelena linija Via Dinarice pruža iznimnu priliku za upoznavanje netaknutih zelenih krajolika kroz uzdužni obilazak kontinentalnog područja Dinarskoga gorja. 

U Hrvatskoj zelena linija povezuje slikovite kutke Gorskoga kotara i zanimljiva a malo poznata lička područja na prostoru od grada Ogulina do Ličkog Petrovog Sela. Poseban čar zelenoj liniji Via Dinarici daju gorski vodotoci koji tvore atraktivne kanjone s brojnim slapovima i drugim hidrološkim fenomenima. Zelena linija Via Dinarice na jedinstven način povezuje rijeke Kupu, Iševnicu u Vražjem prolazu, izvor Dobre kod Skrada i ponor Dobre kod Ogulina, izvor i ušće rječice Kamačnik s čudesnom vodenom rapsodijom Plitvičkih jezera i prvim metrima rijeke Korane. Ova linija također povezuje i dva najveća hrvatska slapa – slap potoka Curka na Zelenom viru i slap Plitvice na Plitvičkim jezerima. Na Zelenoj liniji nema zahtjevnih i teško prolaznih putova, a uzdužni obilazak omogućava upoznavanje premalo poznatih brdsko-planinskih krajeva.